Igor V.

Moj je život bio ples! Deset sam se godina profesionalno bavio plesom. Proživio sam stvari na kojima bi mi mnogi pozavidjeli. Bili smo prvi u gradu u plesanju RNR-a, bili smo popularni, novine su pisale o nama, puno smo putovali, nastupali, uživali u aplauzima. Pred kraj moje plesno-sportske karijere, nakon što sam u Hrvatskoj osvojio sve što se moglo osvojiti, bio sam pomalo frustriran, "Što sad? Je li to život?", pitao sam se, a nisam imao snage započinjati nešto novo. Uz to sam imao i povredu kralježnice i morao sam na operaciju.

U to sam vrijeme čitao puno Hare Krišna literature, kroz nju sam pokušavao naći put. Iako nisam u tome nalazio puno smisla, bolje nisam znao.

Poslije operacije, morao sam ići na rehabilitaciju. U to je vrijeme bio rat u BiH i centar je bio pun ranjenika bez ruku i nogu. Upao sam u takvu depresiju i počeo razmišljati da si oduzmem život. Ali, bio sam kukavica. Nekoliko dana prije mog povratka u Split, među nas bolesnike došla je skupina veselih ljudi s gitarama. Ranjenici su se počeli skupljati oko njih. Vidio sam toplinu i ljubav na njihovim licima. Kraj njih sam se osjećao voljenim. Pjevali su svim srcem o Isusu i govorili da nas On voli. Mene da netko voli? Fasciniralo me njihovo zajedništvo i ljubav. Ostavili su mi Novi zavjet i knjižicu "Tko je Isus". Bila je to prekretnica u mom životu. Isusove riječi prodirale su u mene kao voda. Sve je bilo tako jednostavno i živo. Ali slijedeće noći bile su mi mukotrpne. Ono što mi je Bog nudio bio je novi život, i ja sam ga toliko želio, no to je istovremeno značilo i priznati da je moj dosadašnji život bio promašaj.

Jednog dana, šetao sam uz obalu, bio sam sam samcat, a opet sam osjećao prisustvo Svemogućeg Boga. Sami, On i ja. Vidio sam Boga u svoj Njegovoj svetosti i pravednosti, i vidio sam sebe kakav sam, prljav i grešan. Shvatio sam da je sve što zaslužujem - kazna, vječna propast, pakao. Po prvi put mi je bilo jasno da ne samo da sam povrijedio ljude oko sebe, nego da sam griješio i protiv samog Boga. No, osim osude, vidio sam i bezgraničnu Božju ljubav i opraštanje. Vidio sam da me Bog toliko ljubi, sve mi oprašta i želi mi dati novi početak. Plakao sam od tolike ljubavi. Priznavao sam Bogu sve grijehe kojih sam bio svjestan. To sam čekao cijeli život - 28 godina sam tražio da budem voljen i prihvaćen. Bog mi je dao novi život, novi početak. Grijesi su mi bili oprošteni.

Gospodin je postao moj Otac i najbolji prijatelj. Najveća vrijednost u mojem životu. Sve je drugo postalo manje važno. Od tog sam trena svakom čovjeku morao pričati o Njemu. Osjetio sam toliku glad za Božjom Riječi i već osam godina nisam proveo niti jedan dan bez nje.

Danas u najvećim borbama i krizama znam da je On sa mnom. Izvlači me iz svakog ponora i pomaže mi. S Njim razgovaram o svemu, On me savjetuje kroz Svoju Riječ - Bibliju.

Želim se dopisivati s nekim putem e-maila o tome što znači imati osoban odnos s Kristom.

Želim znati više o tome kako mogu započeti osoban odnos s Kristom.