Hrvoje

U djetinjstvu sam radio iste stvari kao i moji vršnjaci. Ulazeći u "ozbiljnije" godine odlučio sam da ono što radim mora postati odraslije i zrelije. Tako sam počeo izlaziti kasno u grad, napijati se s prijateljima, "snimati komade", pušiti i tome slično. Sjećam se da sam se na kraju svakog dana prije spavanja pitao isto pitanje: "Postoji li neki drugi način da postanem 'zreo'?" (Ma što god "biti zreo" značilo.) To pitanje me je sve više počelo progoniti, i na kraju sam odlučio da moram pronaći odgovor.

Uvijek sam vjerovao u neko Vrhovno biće negdje na nebu, znao sam i da ima mnogo imena (Buda, Alah, Jahve, Isus...) i nadao sam se da mogu naći životni smisao u tome da se okrenem vjeri. Premda nisam znao koje ime koristiti, odlučio sam to biće osloviti sa "Bože"! I tako, svaki put, nakon povratka iz mog "zrelog života", vrlo kasno navečer, recitirao bih svoje molitve nadajući se da će mi, ako činim tako uzvišenu stvar, biti odgovoreno. To se nikada nije dogodilo i ja sam bio sve očajniji jer više nisam znao u kome je problem, u meni, u Bogu, ili sam mu možda dao krivo ime.

Sve se to promijenilo kad je jednog dana moj brat došao kući i rekao mi da zna ime Boga, i da je to Isus Krist. Iako ga nisam to pitao, on je odgovorio na moje pitanje: "U kome je problem?". Problem uopće nije bio u Bogu, već u meni. Problem je bio to što sam ja grešan (što i nije bilo veliko otkriće za mene). Kad Biblija kaže da sam grešan to ne znači da sam učinio neke ružne stvari, već to predstavlja moju prirodnu sklonost da učinim konkretnu lošu stvar. Biblija, isto tako, naziva grijehom i moju ravnodušnost prema Bogu. Znao sam da nisam iznimka a to mi je brat i potvrdio stihom iz Biblije, Rimljanima 3:23, "jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave.", no još sam se više zabrinuo kad sam pročitao koji je "ishod" moje grešnosti, a to je sadašnje i vječno odvojenje od Boga, jer u Rimljanima 6:23 stoji, "jer plaća za grijeh je smrt."

Postalo mi je jasno da bi u ovome mogao ležati moj smisao života. Znao sam da me moj "put zrelosti" nikamo ne vodi i koliko god sam recitirao svoje molitve, pokušavao biti dobar i moralan, čak ići u crkvu, ja sam još uvijek bio sklon činiti grijeh i zapravo što sam se više trudio biti dobar uvidio sam koliko sam bio loš. Jednostavno - bio sam nesavršen i znao sam da sâm ne mogu doći pred savršenog Boga. No, kako riješiti problem kazne, "plaće", za moj grijeh? Rješenje sam pronašao u Rimljanima 6:23 , "Jer plaća za grijeh je smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu…" I zato hvala Bogu što je milosno darovao svog Sina, Isusa Krista, da živi život koji ja nisam mogao i da umre smrt koju sam ja trebao, a da meni pokloni vječni život koji ničim nisam zaslužio. Shvatio sam da ne trebam ništa učiniti već samo prihvatiti taj milosni Božji dar.

Danas je moj život drukčiji. Siguran sam da je Isus "put, istina i život". Ne moram više recitirati molitve bez nade da će ih Bog čuti i odgovoriti na njih, a sve što radim, radim zato što je Bog prvi ljubio mene i osposobio me da ja mogu ljubiti njega.

Želim se dopisivati s nekim putem e-maila o tome što znači imati osoban odnos s Kristom.

Želim znati više o tome kako mogu započeti osoban odnos s Kristom.