Mary Joe Fernandez

Oslanjam se na Boga

Dvostruka je olimpijska pobjednica i dvostruka osvajačica Grand Slama u ženskim parovima. "Na svečanosti otvorenja Olimpijskih igara 1992. godine koža mi se naježila, izjavila je Mary Joe Fernandez. To se isto događalo gledateljima na igrama koji su pratili njezine dobre igre.

Mary Joe pokazala je istančano tenisko umijeće u Barceloni osvojivši dvije medalje - zlatnu u parovima i brončanu u pojedinačnom natjecanju. Njezina partnerica u igri parova bila je Gigi Fernandez (nije joj u rodu), koja je prevladala poraze u drugom setu - izgubivši servis tri puta - da bi se u trećem setu oporavila i skupa s Mary Joe pobijedila.

Taj pobjedonosni oporavak nije bio ništa novo za Mary Joe: tijekom većeg dijela svoje teniske karijere oporavljala se od nesreća.

Samo osam dana nakon 14. rođendana pobijedila je na US Openu - postajući tako najmlađi igrač (i među muškim i među ženskim igračima) koji je ostvario takav uspjeh. Nakon te pobjede i zvjezdane amaterske karijere tijekom koje je osvojila četiri juniorska Orange Bowla, obasipali su je počastima. "Bit će najbolja tenisačica dosada!" bilo je uobičajeno čuti u svijetu tenisa.

Ali Mary Joe još nije bila spremna za to. Jednostavno nije bila dovoljno tjelesno snažna. Mlada žena iz Dominikanske Republike, sada državljanka SAD-a, nije se dala smesti. Umjesto da se usredotoči samo na tenis, Mary Joe odlučila je završiti srednju školu i sudjelovati na turnirima kad bi joj je školske obveze to omogućivale. Imala je vrhunske ocjene u školi i istodobno se održala među deset najboljih tenisačica na svijetu.

Nakon mature 1989. godine u potpunosti se posvetila tenisu. U siječnju 1990. prvi je put bila u finalu Grand Slam turnira Australian Open. Sve se za Mary Joe činilo sjajnim kao karipsko sunce. Prvu pobjedu kao profesionalka ostvarila je u Tokiju, a drugu u Njemačkoj. Dospjela je do polufinala na US Openu i popela se na četvrto mjesto na svjetskoj ljestvici. Još više zadivljuje da je sve to postigla istodobno se boreći s tjelesnim ozljedama kao što su puknuće ligamenata, bolovi u križima i iscrpljujući umor. S vremenom je postala preslaba čak i za najslabije igrače.

Tada je opet počela raditi na snazi i izdržljivosti pomnjivom prehranom i vježbanjem. Dvije medalje na Olimpijskim igrama, za koje kaže da su "bljeskovi u njezinoj karijeri", svjedoče o ponovnoj spremnosti za pobjeđivanje.

Ali vrhunac u njezinu životu bio je trenutak kad je postala sljedbenicom Isusa Krista. "U svemu što činim", izjavila je, "pokušat ću staviti Isusa u središte svojeg života!"

Takvo razmišljanje pomoglo joj je da prebrodi razne životne tegobe, kao što je operacija endometrioze 1993. godine, zbog čega je tjednima odležala u postelji. Zbog lijekova koje je uzimala za tu bolest postala je osjetljivijom na druge bolesti. Prehlade, upala pluća, pa čak i astma postali su kronični izazovi za zdravlje Mary Joe.

Usprkos tomu, zadržala je pozitivno razmišljanje. "Oslanjam se na Boga da mi dade snagu i ohrabrenje. Kušnje i nevolje omogućuju da postaneš zreliji na različite načine. One su izazovi koji pomažu da postigneš krajnji cilj."

Sigurna koji joj je krajnji cilj, oči Mary Joe uprte su u Isusa, a na vidiku joj je i osvajanje Grand Slama - a možda i još nekoliko olimpijskih medalja.

Želim se dopisivati s nekim putem e-maila o tome što znači imati osoban odnos s Kristom.

Želim znati više o tome kako mogu započeti osoban odnos s Kristom.